Na Gradskom groblju Sutina danas je sahranjen prijeratni igrač i član sjajne generacije Veleža 70-ih godina, Ahmet Glavović, za raju Braca, koji nas je napustio u svojoj 75. godini života.
Posljednjem ispraćaju prisustvovali su između ostalih Duško Bajević, Džemal Hadžiabdić, Blaž Slišković, Veselin Đurasović i mnogi drugi.
U nastavku, prenosimo vam dio govora kojeg je u ime kluba pripremio gosp. Zlatko Serdarević:
- Odlazi nam još jedna Veležova zvijezda, koja je sjala posebnom svjetlošću i zajedno sa svojim kolegama i rukovodstvom ispisivala segment duge i blisteve istorije Rođenih, uspijevajući da svojom šarmerskom igrom, fer i sportskim ponašanjem Mostar ponese uglede i slavu širom planete.
- Dolazio je iz porodice koja je Veležu dala još dva vrsna fudbalska asa, Muhameda Glavovića – Roma i veliku nadu neostvarene karijere zbog tragične sudbine, Senada Glavovića – Ćenu. Svi su oni disali i živjeli za Rođene, udahnjivali klubu život i nastojali ostvariti što bolje rezultate, a u isto vrijeme ostali dostojanstveni, kako na terenu, tako i u gradu među građanima.
- Ahmet Glavović Braca rođen je 1945. godine u Mostaru, a dres Veleža nosio je od 1965. pa sve do 1976. godine, odigravši preko 170 utakmica. U tom periodu Velež je po dva puta prvenstvo Jugoslavije završavao na drugom i trećem mjestu, te imao odlične nastupe u okviru evropskih takmičenja, što dovoljno govori o kvaliteti ekipe. Novinari su za njega znali reći da pored njega može proći lopta, ali igrač ne!
- Nakon Veleža, odlazi u Njemačku, gdje će naredne tri sezone nastupati za TSV 1860 Munchen, sa kojim je uspio izboriti plasman u Bundesligu. Mnogima je u sjećanju ostala utakmica protiv Bayerna, kada je njegova ekipa slavila rezultatom 3:1, a na drugoj strani je bio napadački trio Rumenige-Muller-Hoenes. Braca je tada položio svoj najveći ispit.
- Mostarski liskaluk pokazao je na oproštajnoj utakmici u Njemačkoj kada je na kraju utakmice, svjestan da se vraća u svoje toplo gnijezdo, u Mostar, potrčao prema sudiji u želji da ga podigne i time izrazi svoju unutrašnju ustreptalost bića. Sudija se jedva tome oprhvao neshvatajući naše načine i moduse izraza sreće i zadovoljstva.
- Van terena sa svojoj rajom djelio je i dobro i zlo te zbog toga bio bezgranično obljubljen. Bio je tipičan primjer čovjeka mekog srca kojeg je formirala mostarska pitomina.
- Neka mu je laka mostarska zemlja.
Funkcioneri i igrači FK Velež Mostar.
Ovom prilikom zahvaljujemo se gosp. Zlatku Serdareviću na izdvojenom vremenu i trudu za pripremu govora.
#musvdg
Neka mu je laka mostarska zemljaPosljednji pozdrav našem Braci