Po mnogima najbolji fudbaler kojeg je Mostar ikada dao. Muhamed Mujić, za raju Hamić, bio je istinski primjer kako se jedan fudbaler treba ponašati na zelenom terenu, ali i van njega.
Rođen je 25. aprila 1933. godine u Mostaru i do današnjeg dana smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih bosanskohercegovačkih fudbalera svih vremena.
Prve fudbalske korake napravio je upravo u Fudbalskom klubu Velež, a za prvi tim debitovao je 1950. godine, kada je imao samo 17 godina. Za naš Klub odigrao je 266 ligaških utakmica (214 prvoligaških), postigavši 98 golova (70 u prvoj ligi i 28 u nižim rangovima takmičenja), te se po broju postignutih golova, nalazi na četvrtom mjestu vječne klupske liste strijelaca, odmah iza Duška Bajevića, Vahida Halilhodžića i Franje Vladića.
Tokom svoje blistave karijere, Muhamed Mujić odigrao je brojne nezaboravne utakmice. Ipak, za istinske fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih čak pet postignutih golova u pobjedi nad Dinamom iz Zagreba na stadionu Pod Bijelim brijegom u sezoni 1955/56, kada je naš Velež u izvanrednoj utakmici slavio visokim rezultatom 6:1. U dva navrata ponio je laskavu titulu prvog strijelca, među kojim se posebno ističe sezona 1955/56 koju je završio kao prvi strijelac prvenstva Jugoslavije sa učinkom od 21 postignutog pogotka, dok je u sezonu 1957/58 završio kao prvi strijelac Rođenih. Kapitensku traku Rođenih oko svoje ruke novio je u čak 139 navrata.
Svoje nesporno fudbalsko umijeće okušao je i u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux (1962-1963), zatim bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), da bi se potom ponovo otisnuo u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Pred sam kraj svoje fudbalske karijere, vratio se u Mostar i karijeru završio u matičnom Veležu 1968. godine, gdje je kasnije bio trener te obnašao funkciju tehničkog rukovodioca Kluba.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju Jugoslavije (1953-1956), pet utakmica i dva pogotka za ,,B” selekciju bivše zemlje (1955-1957), odigrao je i 32 utakmice postigavši 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. godine protiv reprezentacije Mađarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. godine protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, u utakmici u kojoj je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu zbog koje više nije igrao za reprezentaciju, istina je da je nakon toga naš Muhamed Mujić sam odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.
Kao reprezentativac bivše zemlje osvojio je srebrenu medalju na Olimpijskim igrama održanim u Melburnu 1956. godine, te kao neizostavan dio tima pomogao u ostvarivanju zavidnog rezultata, četvrtog mjesta na Svjetskom fudbalskom prvenstvu 1962. godine koje se održalo u Čileu. Posebno vrijedi istaći da je naš Hamić bio prvi igrač iz Bosne i Hercegovine koji je na svojoj ruci nosio kapitensku traku fudbalske reprezentacije Jugoslavije.
U pojedinim almanasima stoji da je Muhamed Mujić u karijeri odigrao 700 utakmica i postigao čak 600 golova. No, to je nemoguće provjeriti budući da se u vrijeme njegove aktivne igračke karijere nije vodila precizna statistika. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja: Srebrene lopte Fudbalskog saveza Jugoslavije, diplome zaslužnog sportiste Jugoslavije, zlatne plakete Fudbalskog saveza Jugoslavije, plakete za životno djelo Fudbalskog kluba Velež Mostar…
Nakon završetka rata, Muhamed Mujić se u potpunosti povukao iz javnog života. Posljednih godina svog života imao je i zdravstvenih problema, mada ipak, najteži udarac za njega predstavljala je prerana smrt njegovog unuka, koju nije mogao preboliti. Bilo je to previše za njegovo srce. Preminuo je 20. februara 2016. godine u Mostaru, u svojoj 84. godini života.
Fudbalski klub Velež Mostar ima tu čast i privilegiju da je upravo Hamić nosio sveti crveni dres našeg Kluba, ali i veliku obavezu i odgovornost da njeguje i poštuje sjećanje na velikog Muhameda Mujića.
U njegovu čast, Fudbalski klub Velež Mostar od 2017. godine donio je odluku da Omladinska škola našeg Kluba nosi upravo njegovo ime.
I na kraju, za sve one koji nisu imali sreću da za svog učitelja imaju Hamića, pogledajte i poslušajte njegovu poruku za svu malu raju ali i sve ostale – Poruku da prije svega trebaju biti dobri i zdravi ljudi, a tek onda i uspješni fudbaleri, jer upravo takav je bio naš Hamić.