Kažu kako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, i da se fudbal igra radi navijača. Istina!

Većina klubova ima svoje navijače, koji su uz njih i u dobru, i u zlu. Tako i mi, FK Velež, imamo svoje navijače, imamo RED ARMY.

Na dan 01.04.1981. godine Velež je na svome terenu igrao polufinale Kupa Jugoslavije protiv Budućnosti i na kraju slavio prolaz u finale pobjedom 2:1. Oba gola dao je Vahid Halilhodžić.
Tada su se navijači odlučili malo bolje organizovati, kako bi što više RAje putovalo u Beograd na finalnu utakmicu protiv Željezničara. Bilo je to drugo finale Veleža u Kupu, nakon 1958.godine, kada je Crvena Zvezda bila bolja rezultatom 4:0.

Prvo ime navijača bilo je Crveni Šejtani. Karavane autobusa, automobila i dva specijalna voza za Beograd dovelo je oko 10.000 mostaraca na finalnu utakmicu.

Na kraju, Velež je slavio rezultatom 3:2, sa dva gola Vahida Halilhodžića, a treći je dodao Okuka. Zanimljivo, za Željezničar je oba gola sa penala dao Mehmed Meša Baždarević. Tako je Velež postao prvi bosanskohercegovački klub sa osvojenim Kupom Maršala Tita. Doček u Mostaru je bio nezaboravan.

Nakon toga, Velež je uvijek imao podršku svojih navijača, al’ nova kulminacija se dogodila pred finale Kupa 1986. godine, kada je protivnik u Beogradu bio zagrebački Dinamo.
Za tu priliku je promovirana i himna “Rođeni, Rođeni”. Tada je odlučeno da grupa ponese naziv Crvena Armija, tj. Red Army. Opet je 10.000 navijača obojilo Beograd u crveno. Velež je slavio rezultatom 3:1, sa dva gola Bijedića, a jedan je dodao i P. Jurić. Mostar je priredio doček svojim herojima za pamćenje.

Osim ovih gostovanja u Beogradu, izdvajaju se i gostovanja Hajduku u Splitu, kada je 8.000 „okupiralo“ Poljud, i nadaleko poznato gostovanje na Tušnju, u Tuzli, kada se protiv Slobode odlučivalo o naslovu prvaka države. Nažalost, nismo uspjeli slaviti, a to gostovanje je našim navijačima ostalo u ružnom sjećanju zbog nereda, koji su kasnije dobili naziv Yugo-Heysel.

U prvoj polovini 1992.godine nastaje doba koje nikom sa zdravim razumom neće ostati u lijepom sjećanju. Velež, kao simbol zajedništva i jedinstva postaje trn u oku nacionalistima, i doživljava odbacivanje i progon.

Ipak, FK Velež je nemoguće tek tako uništiti. Uz njega je ostao dovoljan broj igrača i navijača, koji 1994. godine nastavljaju tamo gdje su ih zli ljudi na kratko prekinuli.

Red Army u sezoni 1998/99 opet doživljava renesansu. Prave se transparenti, navijački rekviziti, i počinje se ići i na gostovanja. Između mnogih gostovanja, vrijedi izdvojiti gostovanje na Grbavici kada je Red Army napunio istočnu tribinu, što je malo kome uspjelo. Naravno, tu je i Koševo kada se igralo protiv Zrinjskog, ali i prvi povratak pod Bijeli brijeg, u sezoni 2000/01. Tu su još Bihać, Kakanj…

Zajedno smo bili, rame uz rame, i tokom evropskih utakmica u okviru UEFA Europa Conference League, koje smo igrali na stadionu Grbavica, sredinom 2021. godine.

Naš Red Army slavi 41. rođendan. Kao najstarija navijačka grupa u BiH i dalje je Veležov 12. igrač. I u dobru i u zlu, uvijek zajedno.

Velež Mostar Red Army, naprijed naprijed Rođenii!

PRESTATI NEĆEMO NIKADA!

MOSTAR U SRCU, VELEŽ DO GROBA!

Fazlija Puzic
1 Aprila, 2022

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *