Na današnji dan, 24. maja 1981. godine, FK Velež Mostar osvojio je Kup maršala Tita. U Beogradu, pred 40.000 gledalaca, pao je FK Željezničar kojeg je sa klupe vodio Ivica Osim. Gotovo 15.000 (prema nekim izvještajima i 20.000) navijača iz Mostara bilo je svjedokom historijske pobjede. Tako je FK Velež postao prvi klub iz Bosne i Hercegovine s osvojenim peharom Kupa Maršala Tita, dok je ovo bilo jedino finale u kojem su obje ekipe bile iz BiH.

Mostarci su tih dana živjeli samo za jednu utakmicu, a to je finale u Beogradu protiv Željezničara. Kolone auta, autobusa i dva specijalna voza krenula su za Beograd. Taj dan se na Marakani zaorila pjesma i skandiranje “Rođeni, Rođeni” s jedne strane, i “Željo, Željo” s druge strane stadiona.

Željezničar je bolje otvorio utakmicu i prvi poveo golom Baždarevića iz penala u 34. minuti. Velež početkom drugog poluvremena brzo dolazi do izjednačenja, a zatim i do prednosti, i to golovima Vahida Halilhodžića. Prednost Veleža nije dugo trajala, jer je sudija Vlajić opet pokazao na penal, i opet je Baždarević bio precizan. Igrala se 62. minuta, a rezultat je bio 2:2.

Ipak, Rođeni preko Dragana Okuke u 80. minuti, na asistenciju Halilhodžića, dolaze do trećeg gola, što se na kraju ispostavilo konačnim rezultatom 3:2. Veliko slavlje Rođenih u Beogradu, ali i u Mostaru moglo je krenuti. Tada je mnogima ostalo u sjećanju da su se navijači Veleža nakon utakmice klanjali Vahidu na Terazijama, kojem je ova utakmica bila oproštajna, jer je bio dogovoren transfer u Nantes. U jednom od mnogobrojnih razgovora Vaha je između ostalog izjavio:
“Ostvarili smo veliku pobjedu, prema mišljenju mnogih, najveću u historiji Veleža. Bila je to jedna od mojih najboljih utakmica u igračkoj karijeri i sigurno jedan od najsretnijih dana u mom životu.”

Koliko je to bila velika utakmica, dovoljno govore riječi Mehmeda Meše Baždarevića, kapitena FK Željezničar:
“To je bio prvi veliki okršaj kojem sam prisustvovao. Igrali smo protiv velikog Veleža, a Kup je bio izuzetno renomirano takmičenje. Nažalost, poraženi smo, a imali smo veliku želju da pehar donesemo u Sarajevo. Zaista velika utakmica, za mene uz Videoton najveća Željina iz tog vremena. Pamtim da je atmosfera bila odlična. Postigao sam dva pogotka sjajnom golmanu i čovjeku Enveru Mariću, ali to nije bilo dovoljno.”

Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček.

Beograd, stadion Marakana, 40.000 gledalaca.

Velež – Željezničar 3:2 (V. Halilhodžić 55.min, 58. min, Okuka 80. min – Baždarević 34.min (P), 62. min (P) )

Velež: Marić, Kalajdžić, Mičić (Vukoje), Ledić (Mulahasanović), Matijević, Đurasović, Okuka, Slišković, V. Halilhodžić, Međedović, Skočajić. Trener: Miloš Milutinović.

Željezničar: Njeguš, Berjan, Komšić, Lušić, Saračević, Čilić, Bahtić, Odović (Vlaški), Paprica, Baždarević, Nikić (Grabo). Trener: Ivica Osim

Svoj doprinos u sezoni koja je krunisana prvim peharom Kupa maršala Tita dali su i Šišić, Lučić, Obšivač, Jovanović, Mesledžija, Dilberović, Tojaga, te u to vrijeme mlade snage M. Hadžiabdić, P. Jurić, Bijedić, kao i pomoćni treneri Franjo Džidić, Marko Čolić, kondicioni trener Pero Radeljić, te fizioterapeut Govedarica.

#musvdg

Belma Baralija
24 Maja, 2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *