14. maj 1986. godine ostao je zlatnim slovima upisan u historijske knjige Veleža. Na taj dan, Rođeni su po drugi put osvojili Kup maršala Tita. U Beogradu, pred 40.000 gledalaca pao je Dinamo iz Zagreba, kojeg je sa klupe vodio Miroslav Ćiro Blažević. Rođeni su bili bolji rezultatom 3:1, a igrač utakmice bio je dvostruki strijelac Nenad Ćeća Bijedić, dok se u listu strijelaca upisao i Predrag Jurić. Za Dinamo pogodio je Mlinarić. Skoro 15.000 navijača iz Mostara, a po nekim procjenama čak i 20.000, koji su najviše dolazili organizovano vozovima, bilo je svjedokom još jedne historijske pobjede.

Put do finala nije bio lagan. U četvrtfinalu protivnik je bio uvijek nezgodni Partizan, koji je imao prednost sve do samog kraja utakmice, kada je Skočajić (za raju Taramba) pogodio za 1:1. Nakon penala, Velež je bio bolji i prošao u polufinale. Naredni protivnik je bio OFK Beograd, koji se u Mostaru nije dobro proveo. Na kraju, bilo je 3:0, a vjerovatno utakmicu života odigrao je Avdo Kalajdžić, koji je bio dvostruki strijelac. Na njegovu žalost, crveni karton ga je koštao nastupa u finalu.

Tada je zavladala prava fudbalska groznica u Mostaru. Pred odlazak u Beograd, Mišo Marić je napisao, Kemal Monteno komponovao, a Željko Samardžić otpjevao himnu „Rođeni, Rođeni“. Navijači su bili spremni za odlazak u Beograd.

Protivnik u finalu bio je Dinamo iz Zagreba, koji je u polufinalu deklasirao Crvenu Zvezdu sa viskoih 4:0. Iako je Dinamo bio blagi favorit pred sami početak utakmice, stroj za golove pod trenerskom palicom Duška Bajevića odigrao je perfektnu utakmicu. Junak utakmice bio je Nenad Bijedić, koji je priliku za igru dobio neigranjem Avde Kalajdžića. Bila je to utakmica koja je Ćeću Bijedića zauvijek upisala u historiju Veleža.

Rođeni su u to vrijeme igrali možda i najljepši fudbal u Jugoslaviji i velika je sportska nepravda što se ta generacija nije okitila naslovom prvaka države. Napad Veleža u to vrijeme bio je prava noćna mora za sve odbrane. Sejo Kajtaz sa jedne, Semir Tuce sa druge strane, a u sredini napada Predrag Jurić radili su dar-mar. Mnoge su se pjesme pjevale o njima, al jedna je ostala mnogima u sjećanju: „Kad po krilu krene Semir, drhtao je cijeli svemir. A da veća bude muka, pomažu mu Sejo i Juka“.

Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček na stadionu Pod Bijelim brijegom, a preko 20.000 navijača je pjevalo u jedan glas: „Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup maršala“.

Beograd, Stadion JNA-e, 40.000 gledalaca.

Velež – Dinamo Zagreb 3:1 ( Bijedić 6.min i 51.min, P. Jurić 89. min – Mlinarić 58.min)

Sastav Veleža: Petranović, Prskalo, G. Jurić, Bijedić, Matijević, Šišić, Kajtaz, Skočajić, P. Jurić, Karabeg (74. Gudelj), Tuce. Trener: Duško Bajević

Dinamo: Stojić, Bracun, Cupan, Arslanović, Lulić, Katanec, Z. Cvjetković, Munjaković, Cerin, Mlinarić, B. Cvjetković. Trener: Miroslav Ćiro Blažević

#musvdg

Belma Baralija
14 Maja, 2020

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *