Veres iz ukrajinskog grada Rovno ili Rivne ili, punim nazivom, Rivanjski narodni klub “Veres”, osnovan je 1957. godine kao Kolgospnik (kolhozac), da bi se kasnije zvao i Goryn te Avangard, a sadašnje ime nosi od 1991. godine. Period do raspada SSSR-a klub je proveo uglavnom u Drugoj sovjetskoj ligi (ukrajinska zona).
S nezavisnošću Ukrajine (1991.), Veres je promovisan u prvoligaša te države, no u elitnom društvu zadržao se tek do 1997. Nakon toga, klub nekoliko godina nastupa u drugoligaškoj konkurenciji, ali usljed loše finansijske situacije i slabe podrške od strane lokalnih autoriteta, Veres se 2011. godine povlači iz Druge lige i prestaje djelovati kao profesionalni fudbalski klub.
Preporod Veresa započinje 2015. godine, i to na inicijativu, tada novog, predsjednika Fudbalskog saveza Rivanjske regije, Oleksija Hahijova, inače zeta bivšeg predsjednika Ukrajine Viktora Juščenka. Klub je tada ustrojen kao vlasništvo njegovih članova – Rivanjski narodni klub, pa je, uz jaku medijsku kampanju, vrlo brzo stekao preko 3.500 članova. Pritom se naročito insistiralo na lokalpatriotizmu i profiliranju kluba kao predstavnika Rivanjske oblasti sa uglavnom domaćim, lokalnim igračima. Štaviše, u statut kluba unesen je član kojim se klubu zabranjuje da prihvati sponzorstvo bilo koje firme koja ne dolazi iz Rivanjske regije.
Uglavnom, Veresu je, odlukom Saveza, dozvoljen povratak u ukrajinsku Drugu ligu. Sezonu 2015/16 završili su kao drugoplasirani, izborivši tako promociju među ukrajinsku elitu. Rovno je slavilo, na glavnom gradskom trgu je priređena velika proslava, a Hahijov je otvoreno najavio da će klub, s obzirom na nabujale ambicije, morati dopustiti ulazak kapitala i krupnih investitora. Objasnio je to ovako: “Želimo igrati Premijer ligu, ali nemamo novca za to. Novac od članarina i postojećih sponzora nije dovoljan. Mi možda možemo sakupiti 5 miliona, ali treba nam 15. Zašto? Zato što ne možemo živjeti bez snova! A san je bio ne samo da oživimo Veres nego da ga dovedemo u Premijer ligu. Da postanemo dio elite ukrajinskog fudbala.”
Uskoro je većinsko vlasništvo nad klubom preuzeo veliki ukrajinski proizvođač sladoleda iz Lavova – Limo, a na pitanja da li je klub uopće više “narodni”, predsjednik Hahijov je odgovorio: “Klub je bio, jeste i ostat će narodni”, pa se pozvao na Zakon o sportu prema kojem profesionalni klubovi ne mogu djelovati kao nevladine organizacije.
Kad je u junu 2017. Hahijov podnio ostavku, predsjednik kluba, koji je u međuvremenu opet ispao iz Premijer lige, postao je Bohdan Kopitko, kontraverzni biznismen iz Lavova, vlasnik, pored ostalog, i iste one kompanije Limo. Otad Veres postaje finansijski sve stabilniji i igrački jači, ali i seli iz Rovna u Lavov i time se praktično otuđuje od svojih izvornih načela, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo navijača. Sve se okončalo tako što je Veres i zvanično postao klub u većinskom vlasništvu kompanije Limo, ali će svoje utakmice ipak igrati u Rovnu, na svom tradicionalnom stadionu Avangard, koji se trenutno renovira i nadograđuje. A Hahijov je, naravno, u međuvremenu ponovo preuzeo kontrolu i klub se opet plasirao u Premijer ligu.
Prvi dio sezone u ukrajinskoj Premijer ligi Veres je okončao na 9. mjestu. Vrijednost ekipe Veresa je na Transfermarktu procijenjena na 6.25 miliona eura (Rođeni su procijenjeni na 3.8 miliona). Na klupi im sjedi 47-godišnji Yuriy Virt, nekadašnji golman Metalurga i Šahtjora iz Donjecka, kojem je to prvi ozbiljniji trenerski angažman. Jučer su poraženi od Levskog iz Sofije rezultatom 1:2, a prije toga su, istim rezultatom, izgubili i od ukrajinskog drugoligaša Polisye. Ali su zato, dva dana prije te utakmice, Spartaku iz Subotice utrpali četiri komada bez primljenog gola.
U svakom slučaju, ekipa sastavljena od uglavnom domaćih, ukrajinskih igrača, kompaktna i bez “zvjezdica” – a koja iza sebe ima sasvim solidnu polusezonu u ukrajinskoj Premijer ligi – svakako će predstavljati odličnu provjeru za Velež u ovoj fazi priprema.