Na današnji dan….

Na današnji dan, 14.05.1986. godine, FK Velež Mostar osvojio je po drugi put Kup Maršala Tita.

Skoro 15.000 navijača iz Mostara, koji su najviše dolazili organizovano vozovima u Beograd, bilo je svjedokom još jedne historijske pobjede.

Put do finala nije bio lagan. U četvrtfinalu protivnik je bio uvijek nezgodni Partizan, koji je imao prednost sve do samog kraja utakmice, kada je Skočajić pogodio za 1:1. Nakon penala, Velež je bio bolji, i prošao u polufinale. Naredni protivnik je bio OFK Beograd, koji se u Mostaru nije dobro proveo. Na kraju, bilo je 3:0, a vjerovatno utakmicu života odigrao je Avdo Kalajdžić, koji je bio dvostruki strijelac. Na njegovu žalost, crveni karton ga je koštao nastupa u finalu.

Tada je zavladalo pravo fudbalsko ludilo u Mostaru. Pred sami odlazak u Beograd, Mišo Marić je napisao, Kemal Monteno komponovao, a Željko Samardžić otpjevao himnu „Rođeni, Rođeni“. Navijači su bili spremni za finale.

Protivnik u finalu bio je Dinamo iz Zagreba, koji je u polufinalu deklasirao Crvenu Zvezdu sa viskoih 4:0. Utakmica se igrala u Beogradu, na stadionu JNA pred 40.000 gledalaca.
Rođeni su utakmicu odigrali u sastavu : Petranović, Prskalo, G. Jurić, Bijedić, Matijević, Šišić, Kajtaz, Skočajić, P. Jurić, Karabeg ( 74. Gudelj), Tuce. Trener : Dušan Bajević.

Iako je Dinamo bio blagi favorit pred sami početak utakmice, stroj za golove pod trenerskom palicom Dušana Bajevića odigrao je perfektnu utakmicu. Junak utakmice bio je Nenad Bijedić, koji je priliku za igru dobio neigranjem Avde Kalajdžića. Bila je to utakmica koja je Ćeću Bijedića zauvijek upisala u historiju Veleža. Na kraju utakmice, Rođeni su slavili 3:1. Dvostruki strijel bio je Ćeća Bijedić, dok je jedan gol dodao i Predrag Jurić. Za Dinamo, strijelac je bio Mlinarić.

Rođeni su u to vrijeme igrali najljepši fudbal u Jugoslaviji, i velika je sportska nepravda što se ta generacija nije okitila naslovom prvaka države. Napad Veleža u to vrijeme bio je prava noćna mora za sve odbrane. Sejo Kajtaz sa jedne, Semir Tuce sa druge strane, a u sredini napada Predrag Jurić radili su dar – mar. Mnoge su se pjesme pjevale o njima, al jedna je ostala mnogima u sjećanju: „Kad po krilu krene Semir, drhtao je cijeli svemir. A da veća bude muka, pomažu mu Sejo i Juka“.

Mostarci su svojim herojima priredili veličanstven doček na stadionu Pod Bijelim brijegom, a preko 20.000 navijača je pjevalo u jedan glas : „ Procvjetala bijela lala, Velež nosi Kup Maršala“.